Intimna sklonost lirskim opusima

O Pavici Gvozdić mnogo se i često pisalo. Ta je ugledna pijanistica tijekom više od pola stoljeća intenzivne karijere itekako obilježila hrvatski glazbeni život, zbog čega su, vjerujem, brojni oni koji ne zalaze često u koncertne dvorane, ali dobro znaju tko je Pavica Gvozdić. Razlog je njezina dugotrajna i mnogolika karijera koja se nije iscrpljivala isključivo u koncertnim nastupima, već je, od sredine sedamdesetih godina, zauzela važno mjesto i u akademskom životu Zagreba i Hrvatske.

Pavica Gvozdić bila je studentica Svetislava Stančića, a poslije diplome i Magde Tagliaferro u Parizu, kod koje se usavršavala. Sudeći po pijanističkoj estetici Stančićevih bivših studenata koje smo imali priliku pratiti i slušati tijekom više desetljeća, njegova je najveća zasluga sasvim sigurno ta što je potaknuo i dopustio razvoj iznimno heterogenih pijanističkih osobnosti.

Pavica Gvozdić primila je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo u glazbi 2013. / Snimio Tomislav Miletić / Pixsell

Pavica Gvozdić pripadala je pijanistima kojima je najveći adut bila intimna sklonost lirskim opusima u kojima je mogla iskazati svu fragilnost i transparentnost njihova glazbenog jezika, kao i težnja da pojedinog skladatelja upozna što je dublje moguće. Stoga se u oblikovanju programa vrlo često utjecala pomnom iščitavanju jednoga skladatelja, a jasno profilirani koncerti vodili su je u gotovo sve države Europe, na Kubu, u Japan, Malu Aziju.

U pojedinim se razdobljima tako intenzivno bavila glazbom J. S. Bacha, Borisa Papandopula, Johannesa Brahmsa, Claudea Debussyja i W. A. Mozarta. Njezin je izvodilački repertoar bio uistinu velik: obuhvatila je njime gotovo sva kanonska klavirska djela skladana od baroka pa do njezinih suvremenika u 20. stoljeću s posebnim senzibilitetom za suvremene hrvatske skladatelje s kojima je prijateljevala i koji su joj često posvećivali djela, poput Stanka Horvata ili Davorina Kempfa.

Premda je svirala vrlo opsežan i raznolik repertoar, upravo su dva posljednja velika koncerta koja je održala: recital u povodu 80. rođendana održan u Koncertnoj dvorani Blagoja Berse 2017. te koncert održan u Hrvatskom glazbenom zavodu 2019. u spomen na Melitu Lorković, najbolji odsjaj njezinih glazbenih preferencija. Na prvome je svirala djela Stanka Horvata, Claudea Debussyja i Frederica Chopina, dok je drugi u cijelosti bio posvećen Chopinu.

I jedan i drugi koncert potvrdili su razloge njezine impresivne koncertantne karijere, kao i omiljenost kod studenata. Pavica Gvozdić je, naime, vrlo jednostavno, bez velikih gesti i gotovo nježno, prilazila ovim autorima i u njima isticala ono što joj se najviše sviđalo: ljepota melodike, nježnost i liričnost koje dominiraju opusima Debussyja i Chopina. Uz ta dva skladatelja iznimnu je pažnju posvetila i često nepravedno zanemarenom, predivnom klavirskom opusu Roberta Schumanna. I Croatia Records, koja je 2019. objavila arhivske snimke Pavice Gvozdić na dvostrukom albumu Veliki interpreti, naglasak je stavila upravo na ta dva skladatelja, uz neizbježnog Mozarta, Brahmsa, Bartoka i Prokofjeva, kojima se također intenzivno bavila.

Njezina je karijera ovjenčana nizom uglednih strukovnih nagrada: nagradom Vladimir Nazor za životno djelo, nagradom Lovro pl. Matačić za životno djelo, Porinom za životno djelo, nagradama Milka Trnina, Orlando, Vatroslav Lisinski, Josip Slavenski. Također, dobitnica je visokih državnih odlikovanja za iznimne doprinose hrvatskoj kulturi.

Ipak, ono čime je najviše zadužila svoju zemlju njezinih je više od šezdeset studenata koji, svatko u svome području, snažno oblikuju glazbeni život Hrvatske i nastavljaju njezinu misiju.